Život
je jedna velika „slagalica“. Mnoštvo je djelića bez kojih ona neće biti
potpuna. I dok živimo skupljajući ih, postajemo svijesni da nam nije svaki od
njih jednako važan. Istina je, neki su odabrani i posloženi bez našega
pristanka, ali dio je ipak ostavljn nama na slobodu, da posložimo do kraja,
prema vlastitu nahođenju i prema onome što srce šapuće.
Kada
ostvarimo u životu većinu od onoga što smo sanjali i željeli, slagalica je
potpunija, mi postajemo izgrađenije osobe, no često u životnoj slagalici
nedostaje jedan djelić, za kojim se najdulje traga. Svaka djevojka, koju Bog
poziva na brak, sanja i želi mladića, koji će čuvati njeno srce u sjeni svoga.
I svaki mladić, kojega Bog poziva na brak, želi kraj sebe djevojku koja će ga
poštovati i pružiti mu svu ljubav svijeta.
I
upravo taj motiv postane ključan da se jedan mladić, ili pak djevojka upuste u
potragu za djelićem koji nedostaje. Na tom putu, posutom razočarenjima,
gubitcima i dobitcima, često se to „svijetlo na kraju tunela“ učini iluzijom, a
potraga besmislenom. Dovoljno da se odlučimo spustiti kriterije, jer smo
uvjereni da ne postoji netko tko će nas voljeti cijelim bićem i da je polovična
(ne)ljubav dovoljna.
Varamo
se. Jako. Naš je život plaćen bezuvijetnom Ljubavlju, i upravo takvu ljubav Bog
želi za tebe. Možda će ti se mnogo usputno nađenih djelića slagalice učiniti
pravima, ali samo će se jedan uklopiti savršeno i tada ćeš znati da je baš on
dio tvoje slagalice. Kada će to biti? Ne znam. Nije ni važno. Važno je slagati,
jedan po jedan dio. A onaj zadnji će se već pojaviti, da popuni prazninu koja
nedostaje. I tada više ništa neće biti isto.
photo:www.serviamministries.com