petak, 30. rujna 2016.

Slomljeno srce i novi početak

Vjeruješ li u slučajnosti? Ja više ne. Premda sam velik dio svoga života dosta toga doživljavala kao ''slučajno'', kasnije sam shvatila kako je bilo sve osim toga. Ne vjerujem više u slučajne susrete. Vjerujem da nam Bog šalje ljude u život iz više razloga. Tako sam i ja, kroz jedno naizgled slučajno poznanstvo, dobila odgovore na neka pitanja, koje ću sada pokušati prenijeti.

Uvjerena sam da su danas rijetki oni, koji nisu ni jednom iskusili što znači imati slomljeno srce. Što znači bezuvijetno voljeti, a biti ostavljen. Mnoštvo je tu pitanja, još više mogućih odgovora, no ne bih zadirala dublje u tu temu. Premda sam i sama slušala i čitala o čistom hodanju, uvjerila se kako je to ispravno, opet nisam bila lišena nedoumica kada sam se našla u konkretnoj situaciji.

Zaljubljenost je lijepa, ali ako se prepustimo njenom zanosu u potpunosti, može biti kobna. Imala sam priliku upoznati one, koji seks smatraju normalnim dijelom veze. Vjerovala sam da je sebičnost uglavnom pokretač njihovih odluka i čina, dok nisam upoznala neke koji su to prakticirali iz ''ljubavi'', odnosno njihovog shvaćanja nje same. Pa opet nije uspjelo. Odnos je pukao, ostale povezanosti i navezanosti koje srca drže u prošlosti, čineći ih nesposobnima za novi početak. Zašto? Grijeh. On uništava sve.

Rane koje nosimo, često su rezultat našeg nepovjerenja u Boga i njegovu očinsku ljubav i brigu. Pa često sami iniciramo, ili prihvaćamo odnose koji nisu najbolji za nas. I kada si posvijestimo tu činjenicu, često se već nakupe neke rane, koje nas opterete i zatvore za nove odnose. Na kraju ostane razočaranje, bol i svijest da naši izbori nisu uvijek i Božji.

Čistoća ne vezuje, baš suprotno - ona otvara oči. Pa i kad shvatiš da to možda i nije to, lakše ćeš otići iz odnosa koji te opterećuje i čini nesretnim. I ono što je najvažnije, bit ćeš otvoren za ljubav; za onu osobu koja će prepoznati tvoju vrijednost i čuvati te kao kapljicu vode na dlanu. Da, postoje i takvi danas, i pronaći ćemo ih tek onda kada otvorimo oči duše i srca. Do tada, predaji rane koje nosiš Nebeskom Ocu i vjeruj u snagu njegove iscjeliteljske ljubavi. Njemu je sve moguće.

„Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.

A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.“ (1 Kor, 9-10)