Preskoči na glavni sadržaj

Slomljeno srce i novi početak

Vjeruješ li u slučajnosti? Ja više ne. Premda sam velik dio svoga života dosta toga doživljavala kao ''slučajno'', kasnije sam shvatila kako je bilo sve osim toga. Ne vjerujem više u slučajne susrete. Vjerujem da nam Bog šalje ljude u život iz više razloga. Tako sam i ja, kroz jedno naizgled slučajno poznanstvo, dobila odgovore na neka pitanja, koje ću sada pokušati prenijeti.

Uvjerena sam da su danas rijetki oni, koji nisu ni jednom iskusili što znači imati slomljeno srce. Što znači bezuvijetno voljeti, a biti ostavljen. Mnoštvo je tu pitanja, još više mogućih odgovora, no ne bih zadirala dublje u tu temu. Premda sam i sama slušala i čitala o čistom hodanju, uvjerila se kako je to ispravno, opet nisam bila lišena nedoumica kada sam se našla u konkretnoj situaciji.

Zaljubljenost je lijepa, ali ako se prepustimo njenom zanosu u potpunosti, može biti kobna. Imala sam priliku upoznati one, koji seks smatraju normalnim dijelom veze. Vjerovala sam da je sebičnost uglavnom pokretač njihovih odluka i čina, dok nisam upoznala neke koji su to prakticirali iz ''ljubavi'', odnosno njihovog shvaćanja nje same. Pa opet nije uspjelo. Odnos je pukao, ostale povezanosti i navezanosti koje srca drže u prošlosti, čineći ih nesposobnima za novi početak. Zašto? Grijeh. On uništava sve.

Rane koje nosimo, često su rezultat našeg nepovjerenja u Boga i njegovu očinsku ljubav i brigu. Pa često sami iniciramo, ili prihvaćamo odnose koji nisu najbolji za nas. I kada si posvijestimo tu činjenicu, često se već nakupe neke rane, koje nas opterete i zatvore za nove odnose. Na kraju ostane razočaranje, bol i svijest da naši izbori nisu uvijek i Božji.

Čistoća ne vezuje, baš suprotno - ona otvara oči. Pa i kad shvatiš da to možda i nije to, lakše ćeš otići iz odnosa koji te opterećuje i čini nesretnim. I ono što je najvažnije, bit ćeš otvoren za ljubav; za onu osobu koja će prepoznati tvoju vrijednost i čuvati te kao kapljicu vode na dlanu. Da, postoje i takvi danas, i pronaći ćemo ih tek onda kada otvorimo oči duše i srca. Do tada, predaji rane koje nosiš Nebeskom Ocu i vjeruj u snagu njegove iscjeliteljske ljubavi. Njemu je sve moguće.

„Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.

A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.“ (1 Kor, 9-10)


Popularni postovi s ovog bloga

Pusti ono što ti ne pripada

Svi mi nekada poželimo nešto što nam se na prvu svidjelo; osobu u koju smo se zaljubili na „prvi pogled“, možda neki skupi odjevni predmet, stan, kuću, automobil… I grčevito želimo tu želju, ne shvaćajući da to možda nije ono što Bog želi za nas. Na pisanje o ovoj temi inspirirao me je jedan događaj, koji ću podijeliti s vama. Prošle je godine meni blisku osobu posjetio čovjek kojega je ostavila prije 50 godina, i udala se za drugoga. Njezin je suprug preminuo prije dvije godine. Taj je čovjek došao s drugoga kontinenta da ju ponovno vidi; i nakon toliko godina gajio je osjećaje prema njoj, ali oni nisu bili uzvraćeni. Kada se ta osoba udala, shrvani nesuđeni odabranik otišao je u bogosloviju. Godinama se je pripremao da postane svećenikom. Odustao je dvije godine prije ređenja i otišao na drugi kontinent. Koji je bio razlog njegova odlaska – ne znam. Možda je želio pobjeći od uspomena; možda se nije mogao suočiti s činjenicom da se žena koju je toliko volio udala za dugoga? Nije...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...