Preskoči na glavni sadržaj

Je li on/ona „prava“ osoba za mene?

U vezi si? Ovo je tekst za tebe. Razmišljaš o vezi? Ovo je tekst za tebe. Razočaran/a si u vezu/e u kojima si bio/la? Ovo je tekst za tebe. Bog je nama ljudima dao slobodu u donošenju odluka i izborima koje redovito činimo, no ono što je posebno važno jest da je On neovisno o darovanoj slobodi i dalje aktivan, tj. prisutan u našim životima. Zašto to govorim?

Ne vjerujem da Bog sudbinski određuje i namijenjuje jednu osobu drugoj. Ali vjerujem da Bog želi da svatko od nas bude radostan, vjerujem da On želi najbolje i tebi i meni. No da bi dobili od Boga ono najbolje za nas, moramo biti otvoreni promjenama, radu na sebi i imati povjerenje u Njega, da će nas učiniti osobama kakvima nas je zamislio kad nas je stvarao. Svatko od nas u sebi nosi neke rane od prije, stoga je nužno prije bilo kakvog hoda u dvoje dopustiti Bogu da zaliječi sve, kako bi obostrano darivanje i zajednički život supružnika bio moguće.

U vezi neće opstati osoba koja nije dopustila Bogu da ju liječi i mijenja i ona koja se pouzdaje u svoje snage, istovremeno gradeći zid boli i nesigurnosti oko sebe, jer je svjesna da se sama neće moći „obraniti“ od mogućih rana. Tu se obično javi i strah, stoga je svaka prilika za zajedništvom, uz sav mogući trud i volju – nemoguća. Ako to ne vidimo, ne spoznamo, ići ćemo kroz život nezadovoljni, razočarani i u Boga i u sebe. A samo je trebalo otvoriti srce i spustiti se na koljena, a onda On djeluje.

Dokle god ne živiš ispunjenim život, nećeš moći izgraditi zdravu vezu. I svaka je sumnja alarm koji nam Bog upućuje kako bi nas zaustavio, kako bi nas spriječio da skrenemo na krivi put. Ako vidiš da ti još uvijek nisi netko tko se može nazvati „pravom osobom“ za nekoga, nećeš moći ni imati „pravu osobu“ u svom životu. Tvoje će rane i nesređenosti biti prepreka za realizaciju zdravog odnosa. Ali ne zaboravi, On te uvijek čeka i želi mijenjati tvoj život.

Ako si sada u vezi kojoj ne vidiš budućnost, izađi iz tog odnosa. Prestani ranjavati i sebe i osobu do sebe. Ako se dvojiš oko započinjanja veze s nekim, vidiš da nisi spreman/a, ili možda prepoznaješ u osobi do sebe ono što bi možda bilo prepreka za razvoj zdrave veze, sačekaj. Razgovaraj, osvijesti nekome. Ako nije spreman otvoriti se Bogu za promjenu, makni se prije nego zadobiješ još neku ranu na srcu.

Ljubav će rasti samo ondje gdje su oba srca ispunjena Božjom prisutnošću. A ondje, gdje je Bog - rane zacjeljuju, nada se rađa, dva srca srastaju u jedno. Ako želiš primiti ljubav, prvo otvori srce da se Ljubav nastani u njemu. Onda i nemoguće postaje moguće.


photo: Jernbro



Popularni postovi s ovog bloga

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...