Je
li vam poznata izjava iz naslova? Vjerujem da je. Kao i meni. Kada si solo,
ljudi očito imaju tu potrebu (posebice bližnji) naglašavati pozitivne strane pa
čak i glorificirati ih. Znala sam to čuti i dok sam bila još mlađa. Premda je
to nešto što gotovo svatko želi čuti, ipak u tome postoji jedna „zamka“. U tom
silnom uzdizanju tvoje/moje osobnosti, lako je upasti u grijeh oholosti i
misliti da si „poseban“, i tražiti istu takvu osobu. A s obzirom da znamo da
savršeni ljudi ne postoje, nije čudno što upravo ti ljudi (mi) koje se hvali, nešto
teže pronalaze partnera.
Sve
mi je to postalo prilično zamorno. Posebice kada drugi na osnovi onoga što
radim (pisanja) zaključuju kakva sam osoba. Ako dobiješ neki talent, dobio si
ga da bi pomogao drugima. To je nešto što ti je darovano i kao takvo nikada ne
bi trebalo biti razlog za uzdizanje nekoga. Često znam u šali reći da me ne vidite
kada vičem, plačem ili se svađam, a i to je dio života. Svi smo mi ljudi. 😉 Da bismo vidjeli osobu kakva ona
zaista jest, trebamo pogledati iza paravana vanjštine. Trebamo gledati njezin
život iza pozornice; radost, suze, smijeh, bol,… Sve je to dio života.
Rijetki
su spremi pogledati malo dublje. Teško je zaviriti i u vlastitu nutrinu, a
kamoli u tuđu. Ali to je ljubav. Ona vidi u osobi ono što drugi možda neće
vidjeti. I u tome je njezina ljepota. Puno je onih koji će te voljeti kada si na
vrhu, a rijetki su oni koji će ti pružiti maramicu kada budeš plakao i zagrliti
te kada bude teško. Blago onom tko te dobije, ako si ti zaista netko tko je
spreman umrijeti sebi i voljeti ono što onaj drugi sam na sebi ne može voljeti.
Tako se mijenjaju životi. Zato smo i poslani jedni drugima, da si olakšamo hod
na ovozemaljskom putu. Nije lako, ali ljubav je ta koja mijenja sve. Priznajmo
sebi da nismo ništa bolji i posebniji. Svi smo isti. I to je istina koja
oslobađa.
P.s.
ako imaš neko svjedočanstvo, pitanje ili komentar, slobodno mi piši na e-mail
(gabyjurkovic05@gmail.com) ili u inbox fb stranice „Putem Ljubavi“. 😉
Foto: TeiTo
