Preskoči na glavni sadržaj

Strah od odbijanja


Negdje sam pročitala da se muškarci teško nose s odbijanjem. Nisam o tome prije razmišljala, ali sam nakon toga postala svjesnija koliko je to zapravo problem danas. Broj samaca raste. Slobodni muškarci i žene se ne pronalaze.

Muškarci su po prirodi „jači“ spol. Očekuje se da muškarac preuzima inicijativu u realizaciji nekoga odnosa. Mišljenja sam da se te uloge ne bi trebale mijenjati. Žena je stvorena da ju se osvaja, a muškarac da bude „osvajač“. Možda se neće svi složiti sa mnom, no ipak vjerujem je to ono najljepše i najprirodnije. Nažalost, ruku na srce, niti su žene što su nekada bile niti su muškarci što su nekada bili. Digitalna era koja nas je trebala umrežiti i tako nam olakšati komunikaciju, učinila nas je udaljenijima i sebičnijima. Stvaramo virtualne identitete na društvenim mrežama, udaljujući se od istine o samima sebi. Bez autentičnosti osoba ne može se izgraditi zdrav odnos/veza i postaviti čvrsti temelji za brak.

Jedan od ključnih problema danas jest sebičnost (oni koji nisu takvi, neka slobodno zanemare sljedećih par rečenica 😉). Brinemo se kako da nam bude ugodno, da imamo što manje teških situacija, pronalazimo jednostavnije puteve, odbacujemo križeve ili ih prihvaćamo i žalimo se… A ljubav je po svojoj definiciji nesebična. Kada počnemo razmišljati kako usrećiti drugoga, a ne kako će taj netko usrećiti nas, znat ćemo da smo spremni za hod u dvoje. Možda zvuči paradoksalno, no tek kada nesebično dajemo, bez očekivanja, onda najviše i primamo od drugoga. Ljubav ne poznaje odnose na probu – ili voliš ili ne voliš. Drugoga nema.

Muškarac je stvoren da započne dar ljubavi. Priznajem, danas nije lako biti muškarac. No, ako hodaš s Bogom, onda postane lakše jer On „odradi“ svoj dio posla. Svidjet će ti se neka djevojka. Skupit ćeš hrabrosti, prići joj ili joj poslati poruku. Ostalo je na njoj. Možda ćeš joj biti simpatičan, privlačan i prihvatit će razgovor; poželjet će saznati više o tebi. No, što ako ti kaže „ne“? Vjerovao ili ne, to može biti najbolja stvar koja ti se može dogoditi u životu! Zvuči čudno, ali je tako. Zašto? Zato što ćeš svoje vrijeme, emocije i sve drugo moći sačuvati za onu osobu koja će u tebi vidjeti ono što možda niti jedna prije nije vidjela. Tvoja buduća supruga ne zaslužuje nekoga tko će biti razočaran, izranjen i povrijeđen jer je pokušavao graditi odnos s osobom koja nije bila za njega.

Ako si već doživio brojna razočarenja; ako si povrijeđen i više ne vjeruješ da postoje djevojke po Božjem srcu, prvo poradi na sebi. Dok Bog ne iscijeli tvoje rane, ne pokušavaj graditi neki odnos jer bez čvrstih temelja neće trajati. Odbijanje izaziva nelagodu u svakom čovjeku. Budi se osjećaj manje vrijednosti i odbačenosti iz djetinjstva. No, sada nismo djeca i ako smo svjesni vlastite vrijednosti možemo s povjerenjem Bogu zahvaliti na odbijanju jer nas je sačuvao od onoga što nije bilo za nas. I sama sam imala iskustvo da sam neke dečke odbila; ne zato što mislim da sam bolja od njih, već zato što – ili nije bilo fizičke privlačnosti, ili mi je prihvaćanje određenoga karaktera bio problem. S druge strane, bilo je i onih koji su imali ono što sam tražila, ali ja nisam bila osoba za njih. I to je u redu. Zahvalna sam Bogu što me je sačuvao od potencijalnih rana.

Pokušaj i ti tako gledati na odnose. Ljubav je predivna stvarnost. Šteta je propustiti živjeti ju u dvoje, samo zato što nas priječi strah. Ako hodamo kroz život s povjerenjem u Boga, On će sve okrenuti na dobro. A mi ćemo biti mrvicu ponizniji. 😊



Foto: TeiTo

Popularni postovi s ovog bloga

Sruši zidove da te mogu voljeti

Neobično je ovo vrijeme u kojem živimo. Povezani smo na sve moguće načine, a nikada nismo bili udaljeniji. Mogli bismo okriviti društvene mreže i Internet koji nas čine asocijalnima, ali ima tu nešto više. Nije uvijek dobro ostajati na površini, treba nekada skupiti hrabrosti i zaroniti u dubine kojih se tako bojimo. Promatram oko sebe ljude koji su pregazili tridesete i još su sami. Sve se ostalo u životu nekako posložilo ali ta 'ljubav' nikako da uđe u njihov život. Nije da oni to ne žele. Trude se. Pokušavaju. Ali ne ide. Godine prolaze i samoća postaje sve glasnija. Zašto je tomu tako? Kada dođemo na ovaj svijet i dalje odrastajući, svatko od nas na srcu nosi neke rane. Netko više, netko manje. I te nas rane, ovisno kakve su, mogu kočiti u određenim životnim područjima. Tako i u ljubavi. Uzmimo za primjer djevojku koju ćemo nazvati Nina. Nina je odrasla s roditeljima, bratom i sestrom. Njezini su roditelji bili emocionalno distancirani prema svojoj djeci, unatoč tome ...

Kada čekanje umori

  Jedna mi se prijateljica nedavno povjerila da je umorna od života. Od truda koji nije urodio plodovima koje je očekivala, od neuspjeha, od stalnog iščekivanja da se nešto dogodi, od neodgovorenih molitvi... S obzorom da znam njezinu priču, malo sam zastala da razmislim prije nego li išta kažem. Njezin se život, na prvi pogled, mnogima činio uspješnim; ima 'siguran' posao, dom, izrazito je uporna osoba koja želi raditi na sebi, puno čita i istražuje. Njen je pogled pak usmjeren na ono gdje se, po njezinu mišljenju, nije ostvarila. Vjerujem da tako gotovo svi funkcioniramo. Imam obitelj, ali nemam karijeru – pa sam nesretan/na; ostvaren/na sam u poslu, ali nikako ne mogu pronaći srodnu dušu i osnovati obitelj. Neki imaju i jedno i drugo, ali se pojavi bolest, neimaština, ili neke treće prilike koje naruše naša idilična očekivanja i opet smo nesretni. Ne želim ni u kom slučaju umanjiti nečiju patnju ili težinu životnih okolnosti. Ono što želim reći jest da su nam „vlasi na gla...

Sve je isto, a ja drugačija

  Svatko se od nas, barem jednom u životu, našao u situaciji da ne zna kako promijeniti neke stvari u životu. Pa tražimo odgovore, čekamo nekoga da nas prosvijetli i ukaže nam na slijepu pjegu, a najčešće se stvari ne miču s mrtve točke. Jedan pavlin rekao je kako Bog dopušta ta iskustva pustinje u našemu životu, to ponavljanje sličnih situacija , kako bismo zapravo naučili nešto što Bog smatra bitnim za nas u tome trenutku. Mi smo ljudi komplaksna bića. Toliko je u nama pospremljenih iskustava, emocija, sjećanja... a malo nas se odvaži na put u dubine i suočavanjem s onim što nosimo u sebi. Neki sam dan slučajno naišla na dio intervjua s jednom holivudskom glumicom koju su pitali što bi savjetovala onima koji su u nekoj teškoj situaciji. Odgovorila je: 'Rekla bih im, prođite kroz to.' Neki će možda reći da je to lako reći, a malo teže izvesti u praksi. Istina. Gotovo šest godina radila sam u evangelizaciji i imala priliku čuti stvarno potresne i teške životne priče. Teške ...